Znanstvenici na atomskoj skali prate kako se pojedine molekule međusobno prepoznavaju

Ljudsko tijelo je približno savršen stroj. Da bi funkcionirao, on ovisi o tome da svaka komponenta, znači svaka molekula dosljedno izvršava svoju specifičnu funkciju. U tu svrhu mora „prepoznati“ druge molekule i surađivati s njima. Timu znanstvenika Instituta Max-Planck za istraživanje tijela u Stuttgartu, Fraunhoferskog Instituta u Freiburgu i Kraljevskog koledža (King’s College) u Londonu je uspjelo da snimi parove molekula prilikom procesa prepoznavanja. Kao što znanstvenici tvrde u časopisu Primjenjena Kemija, oblik molekule se pri tome međusobno prilagodi.

Prepoznavanje lica i mjesta se u mozgu drugačije obrađuje nego prepoznavanje drugih stvari. Da je također genetski uvjetovano, pakazala je studija rađena na blizancima.

Prirodni vodeni svijet u svim svojim vrstama je jednak, ali nisu sve vode u našem životnom sistemu jednake. Voda u jezeru, u moru ili u šoljici čaja je različita od vode u našem tijelu. To je ono što mi znamo. Još uvijek nauka nije razjasnila zašto je intracelularna voda različita od drugih oblika vode. Nauka o vodi je predmet proturječnih teorija. Veoma strukturalna voda, kao otvoreni sistem i van ravnoteže stvara ekstremno kontraverzno područje.

Holandski istraživač Paul van der Nat isražio je više od tri miliona međusobnih sudara elektrona i protona. U svojoj doktorskoj disertaciji on je demonstrirao po prvi put činjenicu, da se sudjelovanje naboja kvarkova za proton može proučavati pomoću razmatranja sudara u kojima su proizvedene dvije čestice (hadroni).

Testovi znanstvenika su dokazali da pod određenim okolnostima i sljepci reagiraju na svjetlost. U ovu svrhu su uradili nekoliko testova na 56-godišnjem muškarcu i 87-godišnjoj ženi kod kojih štapići i čepići u mrežnjači koji su odgovorni za razlikovanje svetlosti i tame i uočavanje boja i detalja predmeta više nisu u funkciji.