Uginula prva životinja koja je naučila komunicirati

30. septembra ove godine je uginula prva životinja koja je naučila komunicirati s ljudima. Radi se o ženki čimpanzi po imenu Washoe. Uginula je u 42. godini života prirodnom smrću.

Za razliku od ljudi, čimpanze nisu spremne da ponude pravedne ponude i da odbiju one koje nisu

Igru ultimatuma je izvorno izumio znanstvenik sa Instituta Max-Planck za Ekonomiju u Jeni, Werner Güth. U toj igri jedna osoba (akter 1) dobija određenu sumu novca od vodiča igre. Akter 1 ovaj novac može dijeliti s akterom 2. O svoti novca koju želi dati, akter 1 odlučuje sam. Pravila za daljnji tok igre pak izgledaju ovako: U slučaju da akter 2 prihvati novac, obojica mogu određenu svotu novca ponijeti kući; ali u slučaju da odbije, niko neće dobiti ništa.

Udruženja i programi koji se bave problematikom umanjenog broja tigrova u Aziji, sada su objavili da su pronašli načine da broj tigrova u tom području čak udvostruče.

Naučnici su srce mrtvog pacova oživjeli ćelijama novorođenog pacova. Već nakon osam dana, srce je ponovo počelo da kuca.

Znate li da koliko god se trudili intenzivno gledati u neki predmet, vaše oči prave takozvane skokove ili sakade koji odaju vaš pravi predmet interesovanja?

Vodik je zasigurno gorivo budućnosti. Ali nažalost postoji jedan problem: vodik je plin koji se ne može lako upumpati u rezervoar.

Istraživači sa Univerziteta Exeter i Univerziteta u Kansasu su došli do naučnog objašnjenja zašto kod sportaša naprezanje dovodi do iscrpljenosti. Oni su otkrili dramatične promjene koje se dešavaju u mišićima kada se sportaši naprežu tokom vježbi.

"Ulje-u-vodi" do "voda-u-ulju" i opet nazad: Dupla inverzija emulzija pomoću nanočestica i tenzida

Ulje i voda se ne mogu miješati. Ipak je moguće da se pomiješaju u jednu emulziju koja djeluje jedinstveno ako se pomisli na svakodnevne proizvode poput kreme, dječije kreme, mlijeka i majoneze. Jedna je tekućina pri tome raspodjeljena u drugoj u obliku malih kapljica. Za to su potrebni emulgator ili da se tekućine jako protresu ili pomiješaju. Da li kapljice ulja plivaju u vodi (emulzija: ulje-u-vodi, U/V) ili kapljice vode u ulju (emulzija: voda-u-ulju, V/U), to zavisi od različitih faktora. Britanski tim sa Univerziteta “University of Hull” izjavljuje u časopisu Primjenjena Kemija o duploj inverziji jedne emulzije koja se sastoji od nanočestica: Samo sukcesivnim dodavanjem jednog tenzida je uspjelo povratiti emulziju U/V u V/U i opet nazad u emulziju U/V.

Naučnici u Južnoj Koreji su došli na ideju da kloniraju patuljaste svinje, čiji bi organi odgovarali veličini organa ljudi i bili pogodniji za transplantacije.

Znanstvenici na atomskoj skali prate kako se pojedine molekule međusobno prepoznavaju

Ljudsko tijelo je približno savršen stroj. Da bi funkcionirao, on ovisi o tome da svaka komponenta, znači svaka molekula dosljedno izvršava svoju specifičnu funkciju. U tu svrhu mora „prepoznati“ druge molekule i surađivati s njima. Timu znanstvenika Instituta Max-Planck za istraživanje tijela u Stuttgartu, Fraunhoferskog Instituta u Freiburgu i Kraljevskog koledža (King’s College) u Londonu je uspjelo da snimi parove molekula prilikom procesa prepoznavanja. Kao što znanstvenici tvrde u časopisu Primjenjena Kemija, oblik molekule se pri tome međusobno prilagodi.

Prepoznavanje lica i mjesta se u mozgu drugačije obrađuje nego prepoznavanje drugih stvari. Da je također genetski uvjetovano, pakazala je studija rađena na blizancima.

Prirodni vodeni svijet u svim svojim vrstama je jednak, ali nisu sve vode u našem životnom sistemu jednake. Voda u jezeru, u moru ili u šoljici čaja je različita od vode u našem tijelu. To je ono što mi znamo. Još uvijek nauka nije razjasnila zašto je intracelularna voda različita od drugih oblika vode. Nauka o vodi je predmet proturječnih teorija. Veoma strukturalna voda, kao otvoreni sistem i van ravnoteže stvara ekstremno kontraverzno područje.

Holandski istraživač Paul van der Nat isražio je više od tri miliona međusobnih sudara elektrona i protona. U svojoj doktorskoj disertaciji on je demonstrirao po prvi put činjenicu, da se sudjelovanje naboja kvarkova za proton može proučavati pomoću razmatranja sudara u kojima su proizvedene dvije čestice (hadroni).

Testovi znanstvenika su dokazali da pod određenim okolnostima i sljepci reagiraju na svjetlost. U ovu svrhu su uradili nekoliko testova na 56-godišnjem muškarcu i 87-godišnjoj ženi kod kojih štapići i čepići u mrežnjači koji su odgovorni za razlikovanje svetlosti i tame i uočavanje boja i detalja predmeta više nisu u funkciji.