Smanjujemo li vijek svemiru promatrajući ga?

Zvuči bizarno, ali možda je i istinito: Teorija dvojice američkih fizičara tvrdi da su znanstvenici promatranjem jedne supernove u 1998. godini skratili egzistenciju svemira.

Znamo da znanost i u negativnom obliku utječe na život na Zemlji. Krenimo od automobila preko dinamita do atomske bombe… Ali teorija koju su fizičari iz Amerike postavili, definitivno je nadmašila sve navedene stvari.

Navodno se samim promatranjem svemira utječe na vakuum a time i na cijeli svemir. Za to krive astronome i otkriće mračne energije. Da znanstvenici svojim mjerenjima mijenjaju sustav koji istražuju, ustvari i nije neko novo otkriće nego posljedica kvantne teorije. Svjetlost utječe na objekat istraživanja koji gledamo kroz mikroskop. Zato i rezultat nije vjerodostojno stanje koje je vladalo prije istraživanja.

Ovi fizičari su promatrali prijelaz iz lažnog vakuuma u pravi vakuum bez energije koji je navodno vladao i za vrijeme velikog praska. Energija koja se oslobodila prilikom ovog prijelaza je po teoriji izazvala materiju koja se užarila i naizad eksplodirala.

Otkriće mračne energije i činjenicu da se svemir sve brže širi su ova dva fizičara objasnila time da vakuum nije izgubio svu energiju nego da je prešao u dugo stanje lažnog vakuuma. Znači da je u vakuumu ostalo još energije koja ubrzava ekspanziju.

Smatraju da bi se preostali lažni vakuum mogao raspasti svakog trena – kao i prije velikog praska i da bi se na taj način mogao izazvati novi veliki prasak koji bi uništio svemir. Međutim, fizičari smatraju da će se trenutačno stanje svemira održati i da do takve katastrofe neće doći.

Teorija međutim tvrdi i da bi promatranja i mjerenja mogla imati fatalne posljedice za svemir. Pozivaju se na kvantni efekat Zenona iz kvantne mehanike po kojem se radioaktivni raspad atoma može zaustaviti samim promatranjem. I promatranje supernove iz 1998. godine pomoću kojeg je dokazana postojanost mračne energije je moglo vratiti unutrašnji sat vakuuma na nulu do jedne točke u kojoj vjerojatnoća opstanka svemira eksponencijalno opada. Bez mjerenja koje se provelo bi vjerojatnoća opstanka svemira sigurno sporije opadala nego što to čini eksponencijalno.

Iako ova teorija zvuči nevjerojatno, astrofizičari iz Njemačke smatraju da ova tvrdnja itetako ima osnove, ali da je ipak malo drastična. I sve da su američki fizičari upravu, oni se oslanjaju na to da marčna enerija nije ostala “nezapažena” drugim galaksijama i prije ljudi i da za kvantni efekat Zenona nisu potrebni samo ljudi.

"Kada svjetlost sa drugih galaksija dopire do nas, njihovim promatranjem ne mijenjamo ništa više od vlastitog znanja."

Povezane teme
Planeti nalik Zemlji su možda formirani i oko drugih zvijezda Hemijski otisak prsta planeta koje su nestale upućuju nas na zaključak da planete slične Zemlji nisu rijetkost u svemiru.
Baby bum i kontrola rađanja u svemiru Zvijezde u galaksiji su u biti analogne ljudima: tokom prve faze njihovog postojanja one narastu brzo, nakon čega se u većini galaksija odvija zvjezdana kontrola rađanja.
Zemlja iz Svemira: Rađanje sante leda Ova animacija koja obuhvata slike koje su dobijene pomoću radara - ASAR, pokazuje na koji način dolazi do lomljenja ogromne sante leda od glečera „Pine Island Glacier” u zapadnom dijelu Antartika.
Svemirska sonda Ulysses prestaje funkcionisati U sljedećih nekoliko sedmica će se svemirska sonda Ulysses najvjerovatnije zalediti jer se hidrazin koji koristi za pogon više ne može zagrijati.
Uspješan početak ozloglašenog projekta Jučer je u 10.28h prvi snop protona proletio kroz svih 26,7 kilometara od kojih se sastoje cijevi LHC-a, najveće mašine koju je čovjek ikada napravio.

Komentari (0)

RSS feed Comments

Napišite komentar

Ime

Email

Website

Naslov

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

Upišite prikazane znakove

Dodaj konetar