Oblik demencije otkriven nedostatkom smisla za sarkazam

Naučnici sa Univerziteta New South Wales su tokom sprovođenja studije sa pacijentima koji boluju od različitih oblika demencije otkrili da pacijenti oboljeli od frontotemporalne demencije ispod 65 godina nemaju smisla za sarkazam, tj. uopće ga ne prepoznaju u govoru.

Glavni autor studije koja je objavljena u stručnom časopisu “Brain”, John Hodges objasnio je kako bi ova spoznaja mogla razjasniti zašto ovakvi pacijenti inače ne reaguju na raspoloženja osoba koje ih njeguju. Upravo ta činjenica često dovodi do očaja kod osoba, zaduženih da se brinu o pacijentu pa i kod užih članova obitelji pacijenta.

Naime, bolest pod nazivom Pickova bolest kod oboljelih izaziva promjene u ponašanju ali i u samom karakteru. Ove promjene se od strane osoba bliskih oboljelom uglavnom veoma teško podnose, ali se do sada neke promjene nisu mogle ni objasniti.

Pacijent na očaj, tugu, radost ili bilo koji drugi osjećaj osoba koje ga okružuju ne reaguje uopće što često vodi do nerazumjevanja bližnjih ali i do povrijeđenih osjećaja. Sada se ovo ponašanje objašnjava time da oboljeli jednostavno nije u stanju prepoznati različita raspoloženja ljudi oko sebe. To naravno ne rješava problem ali daje mogućnost članovima obitelji i osobama koje njeguju pacijenta da ga bolje razumiju i njegovu ravnodušnost ne shvataju osobno.

Osim što pacijenti oboljeli od ove bolesti djeluju bezosjećajno, teško sklapaju i kontakte sa drugim ljudima i često donose pogrešne odluke. Kao primjer se navodi da su ove osobe često naivne i da troše novac lakomisleno. Od 4000 ljudi, prema Hodgesu jedna boluje u prosjeku od ove bolesti.

Razlog koji su naučnici naveli za ispitivanje reakcije pacijenata upravo na sarkazam jeste nužnost razlikovanja između izjave i boje glasa prilikom prepoznavanja sarkazma.

U studiji se u toku 2006. i 2007. godine ispitivala reakcija 26 pacijenata koji boluju od frontotemporalne demencije i 19 pacijenata koji boluju od Alzheimerove bolesti na sarkastične izjave. Glumci su u tu svrhu inscenirali različite situacije u kojima su istu rečeicu izgovarali više puta. Prvi put su rečenicu izgovarali sarkastičnim tonom, dok su istu rečenicu idući put izgovarali normalnim tonom, tj. kao činjenicu. Pacijenti su se potom trebali izjasniti oko toga da li su razumjeli vic ili ne.

Kao primjer je glavni autor naveo dijalog između bračnog para u kojem nakon prijedloga supruge, da na putovanje za vikend povedu i punicu, muž odgovara: ”Znaš koliko mi je draga tvoja mama – sigurno će biti fantastičan vikend!” Naravno, prvi put muž odgovara sarkastičnim tonom, a drugi put u potpunosti iskreno.

Dok su pacijenti koji boluju od Alzheimerove bolesti razumijeli sarkazam, pacijenti koji boluju od frontotemporalne demencije nisu prepoznali nikakvu razliku u dijalogu nakon što se izgovorio i drugi put. Oni su sve shvatali bukvalno i polazili su od toga da je svaka izjava iskrena.

Hodges smatra da bi ovakav test ubuduće mogao nadomjestiti skupocjene načine dijagnosticiranja bolesti.

Povezane teme
Muškarci su najpametniji – ali i najgluplji Jedna britanska studija je sada dokazala da je više muškaraca inteligentno od žena – ali i gluplje.
Smisao za ljepotu Da bi provjerili da li je smisao za estetiku urođena ili naučena sposobnost, znanstvenici su proveli studiju u kojoj su u mozgu mjerili reakcije na lijepe i manje lijepe stvari.
Mozak u starosti Znanstvenici sa Harvardskog sveučilišta su se pitali, zašto kognitivne sposobnosti opadaju kod starijih ljudi.
Zašto se neka oboljenja javljaju samo kod ljudi Prošle godine, njemačka biotehnološka kompanija - TeGenero započela je testiranje lijeka TGN1412 na dobrovoljcima. Rezultati ove studije bili su od najpogubnijih u historiji kliničkih ispitivanja.
Dijeta ili vježbanje? Prema studiji provedenoj na Washingtonskom Fakultetu medicine u St. Louis-u, gojazne osobe koje iole izgube na težini, odmah osjete promjenu i to u obliku poboljšanog rada srca.