Dimitrij Ivanovič Mendeljejev

- najpoznatiji hemičar svih vremena

Bigamista koji je potčinio svijet.
Pored periodnog sistema elemenata pripisuje mu se i izum votke, čuvenog ruskog pića.
Svaka generacija se navikne na svoje okruženje i nauči da je to zapravo pravo lice svijeta. Problem je u tome što se u posljednjih 150 godina stvari tako brzo mijenjaju u okruženju svake generacije tako da vrijeme u kojem živimo postaje neuporedivo i sa najbližim generacijama.

Takav slučaj je i razvoj nauke u posljednja dva stoljeća, a posebno hemije. Jedan od naučnika koji je pokrenuo svijet nauke svojim otkrićima je bio i Dimitrije Ivanović Mendeljejev. Njegova slava postignuta neizbrisivim uspjesima kao što je periodni sistem elemenata, ni danas, nakon skoro 150 godina ne jenjava. Nakon ovoga prvaka u modernoj nauci, mnogi naučnici su viđeni kako pokušavaju u njegovom stilu da postanu javne ličnosti sa neupitnim uticajem na sudbinu vlastitih nacija.

Ko je bio Mendeljejev?

Dimitrije Ivanović Mendeljejev je rođen 07. februara 1834. godine u Tobolsku, Sibir, gdje mu je otac bio direktor gimnazije. Bio je najmlađe od četrnaestoro djece Marije Dmitrievne Korniljev i Ivana Pavlovića Mendeljejeva. Mati Mendeljejeva je bila vrlo energična žena i sam naučnik je govorio da njoj ima da zahvali što je mogao da uči hemiju i što je bio u stanju da dođe do svojih velikih otkrića. Dimitrijev otac umro je dok je Dimitrije bio još sasvim mlad, ostavljajući supruzi veliku porodicu. Dimitrije je bio majčin ljubimac i ona je je još od njegovih dječačkih godina sakupljala novac da bimuomogućila studiranje. A kao mali provodio je dosta vremena u porodičnoj fabrici stakla gdje je od hemičara učio taj zanat.

U 14. godini upisuje gimnaziju u Tobolsku. Ali te godine izgorjela je porodična fabrika koju oni nisu mogli da obnove. Njegova majka Marija međutim nije htjela da odustane od školovanja svog najmlađeg sina i planova za njegovu budućnost. Na njen podsticaj, u zadnjoj godini školovanja Dimitrije se priprema za prijemni ispit za univerzitet . Porodica se preselila u Moskvu 1849. godine gdje Mendeljejev biva odbijen kao potencijalni student. Porodica se seli u Sankt Petersburg gdje je Dimitriju dopušteno da polaže prijemni ispit te je 1850. godine primljen na izučavanje nauke sa stipendijom.

Ubrzo poslije toga od tuberkoloze Mendeljejevu umiru majka i starija sestra.Na trećoj godini studija se i on razboljeva. Iako bolestan od tuberkoloze, diplomira na vrijeme i nagrađen je medaljom kao prvi u klasi. Zbog bolesti, na savjet ljekara, preselio se u Simferopol na Krimskom poluostrvu 1855. kao direktor gimnazije. Tada je imao 21 godinu i kroz život ga je vodila vizija ruskog naroda od kog je shvatio da moženapredovati kroz nauku. Pošto se na Krimu uspješno oporavio, Mendeljejev se 1856. godine vraća u Sent Petersburg gdje je odbranio rad na temu „Istraživanje i teorija širenja supstance usljed toplote“. Postaje profesor na univerzitetu i zacrtava sam sebi da želi postati slavan hemičar. Između 1859. i 1869. proučava gustinu gasova sa Regnaultom u Parizu i mehanizam spektroskopa sa Kirhofom u Hajdelbergu. Također izučava kapilarnost i površinski napon što kasnije rezultuje njegovom teorijom apsolutne tačke ključanja.

Kako je nastao periodni sistem elemnata?

Od prvog izdanja „Hemijska analiza sa primjerima iz Finske“ do posljednjeg rada iz 1906. Mendeljejev je objavio preko 250 radova. Njegova najčitanija knjiga je „Organska Hemija“ iz 1861. koja je stavila Mendeljejeva u prvu liniju hemijskih pedagoga Rusije. Sem radova u oblasti hemije Mendeljejev je provodio mnogo vremena radeći na tehničkom unapređenju Rusije. Njegov vrhunski domet koji ga je maksimalno ispunio bilo je stvaranje Mendeljejevog zakona i razvoj periodnog sistema elemenata. Još u mladosti vjerovao je u postojanje reda među elementima i proveo je više od 13 godina u skupljanju podataka i stvaranju koncepta periodnog sistema.

Za njega elementi nisu bili slučajni skup tvari već dijelovi jedinstvenog sistema. Mendeljejev je uočio periodičnost ponašanja , t j . ponavljanja svojstava elemenata nakon određenog broja elemenata. Zaključio je da niz tada treba prekinuti, te elemente koji imaju slična fizička i hemijska svojstva staviti jedan ispod drugog.

Prvi Mendeljejev periodni sistem elemenata iz 1870.

Kada je Dimitrij Ivanovič Mendeljejev 1869. otkrio periodni sistem elemenata, mnogi elementi još nisu bili poznati. Od 63 do tada poznata elementa samo se 36 podvrgavalo pravilu porasta relativnih atomskih masa. Sedam elemenata je imalo pogrešno određene relativne atomske mase i Mendeljejev ih je ispravio na temelju svoje tablice. Za preostalih 20 elemenata pravilo porasta relativnih atomskih masa je bilo narušeno. Dvije godine kasnije, Mendeljejev objavljuje novu tablicu u kojoj je, dosljedno svojoj ideji, u pojedinim redovima ostavljao prazna mjesta, nadajući se da će na ta mjesta doći odgovarajući novootkriveni elementi.

To se u 20. stoljeću doista i dogodilo, a periodni sistem elemenata u potpunosti je kompletiran. Tamo gdje se osobine nekog elementa ne uklapaju u red zasnovan na atomskoj težini, Mendeljejev je smjelo izmijenio redoslijed, smatrajući da su osobine važnije od atomske težine. Kasnije se pokazalo da je on i u ovom pogledu bioupravu. Konačno, i najvažnije, tamo gdje nije mogao naći drugi redoslijed elemenata, Mendeljejev se nije kolebao da ostavi prazna mjesta u sistemu i objavi da se ono što je ličilo na neodređenu prazninu mora popuniti novootkrivenim elementima kojima ta mjesta pripadaju.

Išao je i dalje. Za tri prazna mjesta on je opisao elemente koji bi trebalo da ih popune, koristeći kao mjerilo osobine elemenata iznad i ispod praznine u sistemu. I ovdje je Mendeljejev imao sreće. Sva tri njegova predskazana elementa otkrivena su još u toku njegovog života, tako da je bio svjedok trijumfa svog sistema.

Francuski hemičar Lecoq de Boisbaudran je 1875. godine otkrio prvi od elemenata koji su nedostajali u sistemu i nazvao ga "galijum" (po latinskoj riječi za njegovu domovinu Francusku). Švedski hemičar Lars Fredrik Nilson je 1879. godine otkrio drugi elemenat i nazvao ga “skandijum” (po Skandinaviji). Konačno, 1886. godine njemački hemičar Clemens Alexander Winkler izdvojio je treći elemenat i nazvao ga ) “germanijum” (Germanija - naziv za Njemačku). Osobine sva tri elementa su gotovo potpuno odgovarale osobinama koje je Mendeljejev predskazao. Dosegao je slavu o kojoj nije ni sanjao.

Mendeljev, idol nacije

Međutim, u svojoj karijeri Mendeljev je imao i promašaja. Jedan od takvih koji nije poljuljao njegovu veličanstvenost jeste i pokušaj dokazivanja kosmičkog etera. Takav promašaj čovjek kao on sebi je mogao dopustiti! Teme koje su ovog naučnika okupirale u ostatku njegovog života jesu zapravo one koje su ga afirmisale kao figuru javnog života, a što bimi danas rekli, džet seta.

Prvi koraci koji su mu pomogli u tome jeste njegova borba protiv duhovnjaka. U to vrijeme bilo je veoma rašireno vjerovanje da je kroz udarce po stolu bilo moguće komunicirati sa „onim“ svijetom posredstvom nekog medija. Naučnici toga doba bili su skeptični prema ovom vjerovanju. Mendeljev je bio protivnik takve prakse te su ga i mediji (ne oni preko kojih se kao komuniciralo sa „onim“ svijetom“) podržali. To je rezultiralo time da Mendeljev postane oličenje razuma i naučnog razmišljanja što ga je dovelo u sam vrh nacionalne popularnosti. Tako je njegova pozicija kao naučnika nacije definitivno utemeljena. Čovjek koji je tačno predvidio postojanje nepoznatih elemenata sada je bio poznat u cijelom carstvu. Još jedan događaj je doprinio besmrtnosti Mendeljeva i njegovog djela: činjenica da ga Akademija naučnika u San Petersburgu nikada nije primila kao člana.

Pod uticajem inostranih članova akademije, odbijanje Mendeljejeva kao člana ove institucije od strane javnosti je interpetiranp nacionalnim terminima, a sam Mendeljejev je uzdignut kao prvak Početkom posljednjeg desetljeća XIX stoljeća. Mendeljejev je bio oličenje naučnika i naukeuRusiji. Međutim, krajem XIX stoljeća stanje u Rusiji se počelo mijenjati pa je tako i ona krenula putem razvoja. Mendeljejv je iskoristio svoju popularnost da u razvoj zemlje doprinese kao naučnik te je učestvovao u mnogo projekata reforme carstva. Koristio je svoju političku težinu i naučnu stručnost da utiče na sva bitnija pitanja u njegovoj zemlji.

Zanimljivo je, između ostalog, da se bavio programom regulacije proizvodnje i prodaje alkohola pa mu se tako i pripisuje da je izumio vodku od 40 stepeni a samim tim i pravu vodku. U posljednjim godinama svog života, nakon što je dao otkaz kao proferor na fakultetu postao je direktor Centra za težinu i mjere te je tu i ostao do svoje smrti 1907. godine.

Jedan je Mendeljejev

Dimitrijev lični život bio je ispunjen nemirima. Pod velikim uticajem svoje sestre Olge, 1863. Mendeljejev se oženio sa Feozvom Nikitchnom Laschevom. Imali su dječaka po imenu Volođa i kći Olgu. Januara 1882. godine on se razveo od Feozve da bi mogao da se oženi najboljom prijateljicom svoje nećake, Anom Ivanovom Popovom, prije razrješenja njegovog prvog braka. Prema ortodoksnom zakonu Mendeljejv je trebao čekati sedam godina prije nego što se ponovo oženi i neispunjavanje ovog pravila smatralo se činom bigamije. U januaru 1882. godine on uz pomoć mita dobiva potrebnu potvrdu te se opet ženi. Tako je prve godine svoga drugog braka živio kao bigamista i to javno privaćen. Kasnije kada je jedan birokrata pokušao da uradi nešto slično i od cara tražio dozvolu navodeći primjer Mendeljejva. Car ga je odbio govoreći: Mendeljejv ima dvije žene, ali ja imam samo jednog Mendeljejeva.

Anaje bila znatno mlađa od Dmitrija, ali ipak su se voljeli i bili zajedno do njegove smrti. Imali su četvoro djece.

Skoro pa Nobelovac

Mendeljejv je bio nominovan kao kandidat za Nobelovu nagradu u oblasti hemije 1906. godine, ali čast je pripala F.F.H. Moissanu koji je izmislio električnu rernu. No prema mišljenju nekih, pravi razlog je bio protivljenje Arrheniusa čija je teorija rješenja kritikovala Mendeljejeva 80 – tih godina.

Kao što se dešava sa mnogim slavnim ličnostima i kod Mendeljeva možemo vidjeti entuzijazam i povjerenje mladog čovjeka koji vjeruje u ono što može postići talentovan i odlučan čovjek kao i beznađe i očaj starca kada vidi koliko je malo postigao svojim naporima i loš put kojim ide svijet za čije dobro se borio.

Slične teme
Fermatova teorema Nasuprot tome, nemoguće je rastaviti kub na dva kuba, četvrti stepen na dva četvrta stepena, niti uopšte, bilo koji stepen veći od drugog na dva ista takva stepena.
Einstein ponovo pobjeđuje Godine 1905, Albert Einstein je napisao svoju tezu o relativnosti vremena
Povratna karta za emulziju Ulje i voda se ne mogu miješati. Ipak je moguće da se pomiješaju u jednu emulziju koja djeluje jedinstveno ako se pomisli na svakodnevne proizvode poput kreme, dječje kreme, mlijeka i majoneze.
Nove paradigme u istraživanju biomolekularnog sastava vode Prirodni vodeni svijet u svim svojim vrstama je jednak, ali nisu sve vode u našem životnom sistemu jednake. Voda u jezeru, u moru ili u šoljici čaja je različita od vode u našem tijelu.
Novi izgled protona U svojim PhD tezama on je demonstrirao po prvi put, da se sudjelovanje naboja kvarkova za proton može proučavati pomoću razmatranja sudara u kojima su dvije čestice (hadrons) proizvedene.

Komentari (0)

RSS feed Comments

Napišite komentar

Ime

Email

Website

Naslov

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

Upišite prikazane znakove

Dodaj konetar